DJEVOJKA MI JE SIROMAŠNA IZ SIROMAŠNE PORODICE, ALI JE TOLIKO PONOSNA....

Djevojka mi je siromašna iz siromašne porodice, ali je toliko ponosna da mi pravi neviđen problem. Ja imam dovoljno novca za oboje, ali ona ne želi da joj plaćam ni večere, a kamoli da joj kupim neki poklon. Uvijek traži da troškove dijelimo pola-pola. Prošlu novu godinu sam je ponudio da idemo u Pariz, mislim da nema djevojke koja bi odbila, ali ona je odbila i proveli smo Novu u nekom jeftinom kafiću. Volim je ali me sputava da uživam u životu. Zbog svega toga sam je pokušao “nasamariti”. Rekao sam prijatelju da na određenom mjestu u parku ostavi 10.000 eura i kao da ja i ona to pronađemo i podijelimo pola-pola,kao što ona uvijek insistira. Pronašli smo, ali ona je toliko poštena da je sav novac predala na policiju da se vrati osobi koja je izgubila. Stvrano ne znam šta da radim, stvarno je istinski volim i ne bih mogao bez nje da živim, ali njena skromnost, ponos i poštenje me totalno izluđuju i prave mi neviđen problem.