Imam 19 godina i mnogo volim jednu djevojku, na moju žalost ZABRANJENA LJUBAV, srpkinja, a ja hrvat. Iskreno ne znam zašto mi moji zabranjuju da budem sa njom, lijepa kao Bog, pametna, studira, djevojka nema niti jednu manu. Bez obzira na sve zabrane, je se i dalje čujem sa njom, što u današnje moderno vrijeme nije nikakav problem. Da to znaju moji bi me se istog trenutka odrekli. Odlučili smo, obzirom da po njenoj priči ni njeni roditelji nisu oduševljeni sa njenim izborom, da se tajno čujemo i viđamo dok ne završimo fakultete, a onda ćemo da se vjenčamo, bilo kome krivo ili ne. Biti ćemo svoji ljudi, imati svoje plate i nećemo ovisiti ni o kome. Ako budemo imali probleme možemo se i odseliti u neku svjetsku zemlju, gdje je nije bitno ni kako se zoveš, ni kojem se Bogu moliš. Čudno je ovo naše podneblje, ljudi mrze jedni druge, a realno ne znaju ni sami zašto.
EmoticonEmoticon