Udata sam 7 godina i varam svog muža, ne zato jer volim da varam jednostavno moram, kako bih zadovoljila moje potrebe, jer moj muž ima stvarno malog PIŠONJU. On se jadnik trudi i na kraju njemu bude dobro, ali ja, ja ne osjetim ama baš ništa. Da sam znala koliki mu je vjerovano se ne bih za njega ni udavala, ali bila poštena cura i eto mi sad. Najbolja prijateljica me osuđuje i stalno kritikuje da nije uredu to što radim, u više navrata sam joj krenula da kažem da je njoj lako jer njen muž ima preko 18 cm, ali to bi bilo baš direktno i razotkrila bih i sebe i njenog muža koji me kako smo počeli da se družimo jedan na jedan baš ISPUNJAVA i posle njega mi nijedan drugi i ne treba. Iskreno nikada nisam ni mislila da ću biti sa mužem najbolje prijateljice, ali sam baš izinata što me stalno kritikuje htjela da provjerim kakav je, tako da… drugarice, prijateljice bolje da si bila na mojoj strani ne bi došlo do ovoga. što bi rekli englezi SORRY :)
EmoticonEmoticon