Udala sam se prije 3 godine, sa samo 17 za prvog komšiju. Ubrzo nakon svadbe, obzirom da smo iz vrlo malog sela, otišli smo da živimo kod muževog ujaka u veliki grad. Ujak je stariji gospodin od preko 60 godina i živi sam u velikom stanu, jer mu je žena preminula prije 4 godine. Ja sam radila kućanske poslove, čistila, peglala, a mužu je odma preko nekih svojih veza pronašao posao. Zbog posla moj muž je često bio odsutan, nekada i više od mjesec dana i to mi je mnogo teško padalo. MLADA SAM, KRV MI VRI, TRAŽI MI SE i iskreno nisam zamišljala da ću tako provoditi svoje mlade godine. Tako je jednom prilikom muž bio na terenu skoro dva mjeseca i dok sam tužna sjedila u svojoj sobi, ujak mog muža mi je prišao, sjeo do mene i počeo me tješiti govoreći kako zna kako mi je jer je i on bez žene više od 4 godine. U tom trenutku je svoju ruku spustio na moje koljeno i počeo da se približava “ribici”. Bila sam zbunjna, nisam znala šta da radim, kako da reagujem. To što pukušava sam već danima željela, ali ne sa njim, ipak je i ujak mog muža, a i stariji je od mene preko 40 godina. Bože, kako sam se osjećala u tih par sekundi, ali sam odlučila da se prepustim trenutku. Iznenadila sam se da čovjek u tim godinama može da radi one stvari sa ženom, ali je bio korektan.
Iskreno malo mi je odvratno što to radim sa njim i uvijek kažem da nikada ne bih više, ali kada muž ode jednostavno nemam drugog načina da udovoljim mojim željama i potrebama, nego da budem sa njim, ponovo i ponovo. Opet sa druge strane kada pogledam, ono kada se tješim, nije to tako veliki grijeh što radim, jednostavno ja i ujak uzajamno zadovoljavamo potrebe koje imamo, i osim nas to niko ne zna i neće znati. Bilje nego da sam ne daj bože počela da spavam sa nekim drugim muškarcima dok mog muža nema kod kuće. TO BI TEK BILA PREVARA! Zar ne?
EmoticonEmoticon