Završila sam ekonomiju kao zlatni student i zaposlila sam se u uglednoj firmi. Super posao, prezadovoljna i tada mi se činilo kao idealan život da ću imati. Nakon par mjeseci što sam radila, direktor me pozvao u svoju kancelariju i rekao kako je zadovoljan mojim radom, ali ako želim da ostanem u firmi da do kraja pripravničkog staža moram sa njim da spavam, kada god se njemu digne.
Zgrožena tim pitanjem, tom uvredom koju sam od njega dobila otišla sam do vlasnika firme i sve mu ispričala, kakvog direktora firme ima, nadala sam se nekoj potpori, a on mi je rekoa, “pa ljepotice ako ti se direktor ne sviđa, da li bi željela sa mnom da dijeliš krevet”. Zgrožena takvim ponašanjem sam ga opsovala i napustila sam firmu i odrađivanje pripravničkog. Od tada su prošle dvije godine, ja, ZLATNI STUDENT, još nigdje nisam primljena da nastavim sa odrađivanjem pripravničkog staža. Gdje god sam predavala, odbijali su me jer sam NEOZBILJAN RADNIK KOJI NAPUŠTA FIRMU BEZ RAZLOGA.
Jasno mi je zbog čega, odnosno koga nemogu dobiti posao i vjerujte da se svaki dan sve više kajem jer sam tjerala pravdu, glumila sveticu u ova zla, prljava vremena. Sada sam svjesna da na ovome svijetu mjesta za ovakve kakva sam je, bila, nema.
EmoticonEmoticon