Kada sam imao 6 godina umrla mi je mama. Iste godine sam krenuo u prvi razred i na prvom času smo učili neku pjesmicu o mami. Istog trenutka sam počeo nekontrolisano da plačem, da jecam od plača, a dječak do mene se počeo smijati mojim suzama i ponižavati me.
Nikada mu ništa nisam rekao za to. Dansa imamo po 22 godine i svaki puta kada se on napije za noć me zove po 100 puta i izvinjava se za svoj loš postupak, traži da mu oprostim i slično. Savjest je čudo i zato pazite da se ne dovedete u situaciju da od nekoga zbog gluposti tražite oprost i da cijeli život živite sa osjećajem krivice.
Ako možete nekome pomoći pomozite, nemojte odmagati nikome. Ja sam mome prijatelju do sada oprostio 1000 puta, ali to njegov osjećaj krivnje nije umanjilo nikada i to će da ga prati do groba.
EmoticonEmoticon