Godinama smo bili zajedno, prošli i dobro i loše, mislila sam da ne postoji bolji od njega, osjećala sm neopisivu potporu u njemu. Ostala sam trudna, bila sam u drugom mjesecu kada sam mu to saopštila, a on nećete vjerovati oduševio se pa više nego ja, bio je presretan jer ću mu roditi klinca,
planirali smo kada ćemo se vjenčati, gdje ćemo živjeti, koje ime klincu dati, taj dio života pamtiti ću dok sam živa, jer mjesec dana nakon što sam mu saopštila radosnu vijet, imala sam nezgodu, pretrčavala sam ulicu van pješačkog i udario me auto… Momentalno sam izgubila bebu, ali da zlo bude veće, doktori su mi rekli da više neću moći imati djece, NIKADA…
Bila sam mnogo tužna, pala sam u depresiju, a on za koga sam mislila da mi je najveće potpora i da ni zbog čega na svijetu mi neće okrenuti leđa, rekao mi je da sam kriva jer smo izgubili bebu i beduće bebe. Nakon toga mi se nikada više nije javio, mnogo mi je teško, nadam se da će shvatiti da je sve u Božijim rukama i da nam je tako bilo suđeno i da nisam kriva. NISAM KRIVAAA!!!
EmoticonEmoticon