Moja svekrva je najveće zlo ovoga svijeta. To što mene mrzi i psihički uništava donekle i mogu shvatiti, ali to čto mog muža, SVOG SINA JEDICA, bukvalno ubija, to nikako ne mogu da shvatim. Već smo dvije godine u braku i svakodnevno mu puni glavu o meni kako sam loša, kako se “vucaram” sa drugim muškarcima dok je on u rudniku na poslu.
Sada kada sam trudna bukvalno ga ismijava i govori mu da će hraniti tuđe dijete. Na sreću on dobro zna ko sam tako da mi do sada nije pravio probleme, ali prije par dana svekrva je prevazišla samu sebi i slobodno ču reći dovela nas do situacije da se moramo razvesti, tačnije da ga moram napustiti i otići svojima. Prije par dana mu je rekla da ima rok do 20-og ovog mjeseca da se iselimo iz njene kuće, a ja imam termin 25 og da se porodim. Obzirom da smo ja i muž na rubu egzistencije, naši standardni troškovi, plus troškovi koje ćemo imati na bebu su sami od sebe preveliki, još sada da plaćamo i stan i režije. NEMOGUĆE! Zbog toga sam mužu rekla da ću da se odselim kod mojih i tamo da se porodim.
Nećemo se još uvijek razvoditi, ali ako se ništa značajno ne promijeni, Bože moj, mnogo sam trpila, ali ne ide, nije do mene. Prvi put u životu sam ga vidjela kako plače, i to baš i srce mi se steglo, ali nemoćna sam. Evo juče vidim kosa mu počela nekontrolisano opadati, kao neki pečati po glavi. I dalje ne razumijemda majka svom djetetu može tako nešto da uradi?
EmoticonEmoticon