Vjenčali smo se dosta mladi i u braku smo 16 godina. Bili smo prvi jedno drugom i sve je bilo idealno osim jednog. Moja žena nije željela da se porodi, bojala se bolova, kako će izgledati poslije, ma 101 razlog. Sve sam mislio proći će je i da će jednom da pristane, ali imamo po 36 godina i shvatam da ona svoje mišljenje neće promijeniti. Neki dan sam sav tako tužan bio kod moje mame, kojoj sam se otvorio kao nikada, sve joj rekao, a ona je za divno čudo ne osuđujući snahu, predložila da probamo da usvojimo dijete.U početku mi se ta ideja nije sviđala, ali kako vrijeme prolazi mislim da ću da predložim mojoj ženi. Ako i to odbije, onda ne vidim izlaz iz ove situacije, možda da se razvedem i oženim neku klinku koj će mi roditi makar troje djece. Obožavam djecu i sve bih dao da imam makar jedno.
Nema komentara:
Objavi komentar