U subotu se udavala moja najbolja drugarica i to za muškara kojeg sam ja prva “zapazila” i u koga sam ludo zaljubljena duži niz godina… Ona to zna i ne smeta joj, barem se tako ponašala sve ove godine. Ja sam joj u subotu bila kuma, prihvatila sam tu ulogu jer sam je bez obzira što se udaje za čovjeka mog života smatrala kao sestru i ma koliko bolno bilo prihvatila sam da joj budem kuma.
Cijeli dan sam se suzdržavala da ne zaplačem, zamišljala sam sebe umjesto nje u prekrasnoj bijeloj vjenčanici, a onda par minuta prije nego je došao matičar da ih vjenča, moja drugarica mi je prišla i rekla mi da ukoliko će mi biti lakše i ukoliko ću biti sretnija da se ni ona neće udati za njega… nisam mogla da vjerujem šta govori, a onda je nastavila i rekla mi da zna da ja imam i 1% šanse kod njega da bi bez razmišljanja odustala od njega…Nakon tih njenih riječi više se nisam mogla suzdržati, zagrlila sam je i zaplakala… kao beba, ono na sav glas… Nikada joj ovo neću zaboraviti…jer znam da ga i ona voli, a opet bi zbog mene odustala od njega i bez razmišljanja mi ga prepustila…
Nema komentara:
Objavi komentar