Bili smo prvi srednje i u mome razredu je bio jedan cigancic, rom i bas je povucen bio, svi su ga izbjegavali, a i on se nije trudio da sa nekim ostvari komunikaciju. Tako je sam sjedio u zadnjoj klupi po cijeli dan. Razredna je to uočila i odlučila da pravi raspored sjedenja tako sto smo izvlacili papire.
Svi su molil boga da smo on ne bude, onako na glas, a on jadan niša ne reaguje i ja izvucem baš njega. Nakon toga svi su mi se smijali ali sto cu morao sam, sjednem ja pored njega, mada ni meni nije bilo drago. Taj dan se malo upoznamo i shvatim ja da je momak bas dobar i da je zanimljiviji od većine drugih u razredu. Iskreno toliko sam ga zavolio da sam jedva čekao da dođem u školu, ali nakon mjesec dana on se nije pojavio u školi, nismo znali šta je uzrok, ali dani su prolazili a njega nije bilo, a onda je razredna saznala da na žalost ispisan iz škole i da su ga roditelji oženili. Svi su slavili jer ga više neće biti u razredu, ali ja… vjerujte da mi je došlo da zaplačem, nemate pojma koliko sam ga zgotivio, ali sam to na moju žalost morao držati u sebi, inače ko zna kako bi prošao, vjerovatno bi me zbog toga svi ismijavali do kraja školovanja. Od tada je prošlo 11 godina i nikada više ga nisam vidio, a baš bih to volio. Ramo pozdravlja te Ilija, pa et… možda je glupo, ali ko zna…
Nema komentara:
Objavi komentar