Vozač sam kamiona i radim po cijeloj evropi. Posao koji čovjeka odvaja i po 15-20 dana od kuće, supruge, porodice… i nikada se ne zna kada se vraćam kući. Tako sam ljetos se iznenada vratio kući i zatekao mog kuma kako u gaćicama sjedi u kuhinji i večera dok ga moja supruga u providnoj spavaćici služi i igra oko njega. Sve to sam gledao kroz prozor nakon čega sam totalno poludio i divljački uletio u kuću sa namjerom da ih oboje zajedno pošaljem na drugi svijet, bez obzira na posljedice. Zbog buke i vike koju sam proizveo, sada ću reći na moju sreću sa sprata je sišla moja kćerkica koja ima samo 5 godina ovoreći TATICE STIGAO SI… Spasila me robije…Uprtio sam je i otišao sa njom otišao kod mojih roditelja koji žive nedaleko od moje kuće. Odma sam podnio papire za razvod, razveo se, ali i pored svega sud mi nije dao moju djevojčicu mog anđela, već ju je dao majci. Ne znam kako je to moguće, nikako ne mogu da se pomirim sa tim.
EmoticonEmoticon