Udala sam se prije 3 godine, sa samo 17 za prvog komšiju. Ubrzo nakon svadbe, obzirom da smo iz vrlo malog sela, otišli smo da živimo kod muževog ujaka u veliki grad. Ujak je stariji gospodin od preko 60 godina i živi sam u velikom stanu, jer mu je žena preminula prije 4 godine. Ja sam radila kućanske poslove, čistila, peglala, a mužu je odma preko nekih svojih veza pronašao posao. Zbog posla moj muž je često bio odsutan, nekada i više od mjesec dana i to mi je mnogo teško padalo. MLADA SAM, KRV MI VRI, TRAŽI MI SE i iskreno nisam zamišljala da ću tako provoditi svoje mlade godine. Tako je jednom prilikom muž bio na terenu skoro dva mjeseca i dok sam tužna sjedila u svojoj sobi, ujak mog muža mi je prišao, sjeo do mene i počeo me tješiti govoreći kako zna kako mi je jer je i on bez žene više od 4 godine. U tom trenutku je svoju ruku spustio na moje koljeno i počeo da se približava “ribici”. Bila sam zbunjna, nisam znala šta da radim, kako da reagujem. To što pukušava sam već danima željela, ali ne sa njim, ipak je i ujak mog muža, a i stariji je od mene preko 40 godina. Bože, kako sam se osjećala u tih par sekundi, ali sam odlučila da se prepustim trenutku. Iznenadila sam se da čovjek u tim godinama može da radi one stvari sa ženom, ali je bio korektan.
Iskreno malo mi je odvratno što to radim sa njim i uvijek kažem da nikada ne bih više, ali kada muž ode jednostavno nemam drugog načina da udovoljim mojim željama i potrebama, nego da budem sa njim, ponovo i ponovo. Opet sa druge strane kada pogledam, ono kada se tješim, nije to tako veliki grijeh što radim, jednostavno ja i ujak uzajamno zadovoljavamo potrebe koje imamo, i osim nas to niko ne zna i neće znati. Bilje nego da sam ne daj bože počela da spavam sa nekim drugim muškarcima dok mog muža nema kod kuće. TO BI TEK BILA PREVARA! Zar ne?
Nema komentara:
Objavi komentar