U vezi sam s ozenjenim koji je stariji od mene 30 godina. Da se razumijemo nije zbog love, bogatstva i slicno. Ni njega ni mene zivot nije mazio i nasli smo se kroz neku pricu i uvidjeli da i jednom i drugom u zivotu fali ljubavi, njeznosti, zagrljaja i tople rijeci. Uzivam s njim i predivno mi je i nikada mi s nikim nece bit kao sa njim. Znam da me iskreno voli i iz duse i milion mi je puta to pokazao. Protiv zene nemam nista i ne nasladjujem se. Ali jedno je sigurno : nije ga zasluzila ! I to je ono sto me boli, nikad mu nije pruzila pravu ljubav, ni dan danas mu ne pruza sve ono sto ja. Ima on s njom obitelj, djecu, skrbe, rade. Ali fali ono najbitnije – njeznosti i ljubavi. Kada sam nasamo s njim ja se osjecam kao da imam 50 ko on, a da on ima mojih 20. Kada je sa mnom potpuno je opusten, smijemo se, uzivamo kao da sutra ne postoji, a s njom samo neke prepirke, nista joj ne pase, vjecito je nadurena, stalno ju nesto boli, ne zeli sex. STOGA, SMATRAM DA SU ZENE UPRAVO SAM KRIVE AKO IH MUZEVI VARAJU ! To sto su u braku ne znaci da trebaju prestati njeznosti, paznja i te stvari. Ne svodi se brak samo na rad, skrb o djecu, pranje i kuhanje, treba i odrzavat ljubav koja je bila na pocetku. A danas velika vecina zaboravlja na ovo drugo i zato se desavaju ovakve stvari. Apsolutno me podrzava u zivotu i izvodi na pravi put. Krijemo se naravno, jer smo iz susjedstva, sada kroz neko vrijeme. Jer ja moram zavrsit skolu i stat na svoje noge i dalje cemo vidjet sto ce bit. Radije bi i s njim provela nekih 20-30 god, nego sto mogu sa svojim vršnjakom duplo vise. Definitivno sam odlucila da cu ostat samo njegova, bez obzira na buducnost !
Nema komentara:
Objavi komentar